Žali se Fata doktoru:
– Doktore, pomozi. Moj Mujo me ne ostavlja na miru.
Više uopšte ne spavam jer on na mene skače po 15-20 puta za jednu
noć. Iscrpljena sam, ne mogu više.
Pita nju doktor kako to Mujo radi.
– Lijepo, svaku večer kad legnemo u krevet, on ugasi
svjetlo i navali i tako do jutra. Samo uzme mali predah između
svakog puta.
Razmisli malo doktor i na kraju je posavjetuje:
– Znaš što, Fato, on to očito voli raditi samo u mraku, pa kad
je tebi dosta, ti upali svjetlo. On će se prestrašiti i ostavit će te
ne miru.
Ode Fata sva sretna kući i odmah tu večer, kad je Mujo treći put
navalio, ona upali svjetlo, kad na njoj komšija Haso.
– Bolan, Haso, šta ti tu radiš? Gdje je moj Mujo?
– Eno ga pred vratima, prodaje ulaznice!
“Kada sam zaista počeo voljeti sebe,
shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da natjeram nekoga
da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi
i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA.
Danas, ja to zovem POŠTOVANJE.”
Charlie Chaplin