Slagalice, zagonetke i ukrštenice sjajan su način da svoj mozak držite aktivnim i u formi, kao i razvijate svoju inteligenciju. One vam omugućuju da svet posmatrate iz nekog drugog ugla i angažuju vaše moždane vijuge na najbolji mogući način. Ipak, one uglavnom nisu nimalo lake, ali baš u tome i leži njihova čar.
Za vas smo pripremili 2 zagonetke koje su ovih dana zaludele internet. Pogledajte sledeće slike i pokušajte da shvatite šta označavaju ovi touglići, strelice i cvetići. Zadatak broj 1
Dobro pogledajte, ne žurite… samo da vam kažemo da trougli predstavljaju znak jednakosti a ostalo sami pokušajte da riješite. Sretno Zadatak broj 2
Sreli se dva Kineza i pričaju: – Jesi li čuo da su nam Crnogorci objavili rat? – A koliko ih ima? – Oko 10.000 vojske.
– A u kom su hotelu odsjeli? U isto vrijeme pričaju dva Crnogorca: – Znaš li Mrco da smo zaratili sa Kinezima?
– Znam. A koliko ih ima? – Millijardu i dvjesta miliona. – Kuku nama! Dje cemo sahranit’ tolike ljude?
Išla 2 Crnogorca tako na put gladni i žedni pa naiđu na neko selo. Kaže jedan drugome: Slušaj junačino,nema smisla da upadnemo ovako u selo, odmah će nas prokužit da smo klošari! Nego, hajmo se organizovat.Ja ću upast u selo s jednoga kraja, a ti s druge strane,pa se mi ko slučajno sretnemo posred sela i ja tebi viknem “Đe si vojvodo!?” – a
ti meni ko biva rekneš “Đe si serdaru,junačino!? ” Na to mu odvrati ovaj drugi: – Ma nema to smisla kad mi nismo ni serdari ni vojvode, no smo obična govna, da izvineš! Veli mu na to kolega: – Ama budaletino,to da smo govna obična,to znademo ti i ja,-no oni u selu još to nisu čuli!!!
Crnogorski borac za ravnopravnost spolova : Zastupnik sam ženskijeh interesa i pristalica ravnopravnosti polova.
Odnos prema ženama pokazujem prije svega u svojoj kući i prema svojoj ženi. Ne bih želio da pomislite kako se hvališem, pa ću navesti nekoliko istinitih primjera iz svog braka i života. Naravno, ni kod mene nije sve idealno. Kao i u svakom braku, između mene i moje žene ima sitnih nesuglasica. Ipak, sve uspijevamo da regulišemo sporazumno: * Ako je bolesna, mogu da se okupam i sam. * Ako završi sve poslove, moze da štrika do mile volje.
* Ako sam pročita’ novine, odmah sjutradan može da ih čita i ona, pod uslovom da ne komentariše to što pročita.
* Ako nijesam kod kuće, može da uključi radio ili TV čim počne jeftina struja. * Ako noću primijetim da sam otkriven, pokrijem se sam, a s njom o tom propustu razgovaram u pogodno vrijeme. * Ako na pantalonama naiđem na dupli šav, ne prelazim odmah na fizički obračun, već mirno pokušavam da utvrdim što je tome razlog: da li je to znak da nije normalna, ili u obzir dolaze i druge olakšavajuće okolnosti. Silu primjenjujem samo ako se iznerviram ili se uvjerim da to radi namjerno. * Ako se dijete prehladi, sama bira koga da bijem – nju ili njega. Ako se kâ ljudi dogovorimo, kod mene sve more: * Može da kupi sve sto ja odobrim. * Može da joj slučajno pregori sijalica. * Može da pali ringlu i kad kuva kafu. * Može da se kupa i kad sam ja loše raspoložen. * Može da se javlja na telefon ako ja nijesam kod kuće. * Može da se šminka, pod uslovom da ne kupuje šminku. * Može da pozove u goste svoje rođake, ali da pričaju tiho i da postoje ozbiljni razlozi za njihov dolazak. * Može da pegla i da pere prozore kad ona hoće, pod uslovom da uvijek sve bude čisto i opeglato. Trudim se da na pažnju uzvratim pažnjom: da je, kad zasluži, nagradim i istaknem ono što je za isticanje. Nikad ne zaboravljam da je to moja žena i da smo u svemu ravnopravni.
Našem petom djetetu i ona je smjela da predloži ime, koje zamalo nije usvojeno. * Za praznik uvijek sjedi s nama za stolom. * Svaka tri mjeseca ćeram je da kupi novu metlu. * Ukoliko pronađu usisivače sa prigušivačem, i to ću joj nabavit’. Ovako smo mirniji ako prašinu skuplja rukama. * Jednom je rekla nešto sto mi nije bilo sasvim glupo, što mi se skoro dopalo, čak mi je bilo i simpatično, što sam joj kasnije na određeni način stavio do znanja. Nasamo.
* Da bi imala socijalno, prijavio sam je kao kućnu pomoćnicu. * Sredio sam joj da poslije podne može čuvat’ i tuđu djecu. * Često se događa da potegnem do kuhinje samo zato da bih ručao, ne insistiram da mi se ručak uvijek servira u postelji. * Dva puta sam joj galantno ustupio okrajak. Mnoge obaveze preuzeo sam na svoja pleća: * Putovanja u inostranstvo, odlazak na godišnji odmor, izlaske u kafane, sa društvom, a bogumi i sam… Brinem o njenom dostojanstvu. Trudim se da nikad ne povrijedim njenu ličnost: * Samo kad sjedim, ona stoji – čim legnem, ona može sjesti i nastaviti sa radom . * Nikad je ne istjerujem na ulicu – samo na terasu. * Kad je gađam tanjirom, i u najvećem bijesu vodim računa o tome da ne okrnjim novi servis; za njeno dobro uveo sam plehane tanjire. * Da bih sačuva’ njen ugled, nikad je ne bijem pred djecom i gostima. * Pošto zbilja nema potrebe da perem noge svakog dana, i njene obaveze su smanjene na dva puta nedeljno. Naravno, to nije sve. Nikada nijesam zadovoljan postignutim. Nikada neće bit’ dovoljno ravnopravnosti!