Britanski psiholog Peter Wason prije gotovo 60 godina razvio je zagonetku koju i danas može riješiti samo 10 posto ljudi.
Ona izgleda vrlo jednostavno, no svi znamo da izgled ponekad vara.
Zagonetka je zapravo dizajnirana da otkrije kako ljudi razmišljaju.
Prikazane su četiri karte – petica, osmica, plava i zelena. Svaka karta s jedne strane ima broj, a s druge boju.
Zašto ljude privlači da čitaju horoskope?? Neodoljiva privlačnost samotumačenja. Recimo da je sve krenulo s uvođenjem rubrike horoskop u novine. Autoritetu astroloških kategorija u koje se svrstava datumom rođenja se oduvijek bilo teško oduprijeti i svaka je civilizacija imala svoju varijantu astrologije. Zato nije ni čudno što se zapadna varijanta s horoskopom našla u novinama i što je, inače, rijetkost naići na osobu koja ne zna šta je u horoskopu i koje karakteristike ima njen horoskopski znak. Ovisno od prirode novina, imali smo i imamo, dnevni/sedmični/mjesečni horoskop, u kojima se horoskopskim znakovima prognozira neki od spomenutih perioda, s posebnim naglaskom na oblasti ljubavi, zdravlja, te finansija/posla. Drugim riječima, prognoziraju se stvari koje su ljudima najbitnije u životu. U tom smislu horoskop ispunjava dvije suštinske funkcije, tumači nam kakvi smo i šta nas čeka u budućnosti. Nebitno sada u kojoj mjeri mi vjerujemo u horoskop i njegovo značenje nam utiče na samopoimanje, činjenica je da je danas skoro nemoguće pronaći osobu koja ne zna šta je horoskop, niti medij koji ga ne sadrži. Stoga se može reći da on ima određeni utjecaj koji se ne može zanemariti.
Ono što je za ovaj tekst zanimljivije od horoskopa, a što je, čini se, sve popularnije i masovnije, različiti su upitnici ličnosti s kojima se također susrećemo svakodnevno. Sjećam se da su prije pojave interneta, različiti testići ličnosti bili rezervirani uglavnom za ženske ili lifestyle časopise, međutim s pojavom društvenih mreža i portala, to se promijenilo i danas na njih nailazimo u različitim izvorima. Često su potpuno zabavljačkog karaktera i moram priznati da mi je samoj guilty pleasure rješavanje testova tipa: Koji si lik iz Simpsonovih?/ Koja si kuća?/ Koje si rock pjesma?/ Koja si decenija?/ Koji si karakter iz Game of Thrones?/ Koji si pas?/ Koji si lik iz književnosti?/ Koja si Disney princeza?/Koja si cipela?, itd. Funkcija ovih testova je prvenstveno zabavljačka i sumnjam da im iko pristupa na drugačiji način. Međutim, ima i testova koji se pozivaju na znastvene autoritete i nazivaju psiho testovi.
To nije ni čudno, obzirom da je moderna psihologija svoj znanstveni autoritet zasnovala na psihometriji, testovima sposobnosti i upitnicima ličnosti. Bez njih se danas ne može zamisiti klinički rad, kao ni profesionalna selekcija i rezultat na testu obično ima snagu neprikosnovenog autoriteta. Testovi su ti čiji rezultat ukazuje na osobe s psihičkim problemima, kao i osobe čiji su kvaliteti najpodobniji za određeni posao, pa nam, u pravom smislu riječi, određuju život. Testova ima različitog kvaliteta i u svojim začecima su često bili kulturološki i rodno neosjetljivi, te su bili skrojeni prema određenom dominatnom modelu i nisu poštovali razlike među ljudima. Drugim riječima, može se reći da su patili od duha vremena i sredine u kojoj su nastali. Kako su godine prolazile i društvo evoluiralo, te postajalo osjetljivije na međusobne razlike i postojanje različitih identiteta, tako su se i psihološki testovi usložnili i postali pravedniji. Dakle, može se zaključiti da se nivo razvijenosti psiholoških testova i društva, uzajamno odražava.
Utjecaj psihologije, era individualnosti i naglašavanja nečije različitosti i posebnosti, new age filozofija, pojava interneta, te proliferacija medija na njemu, su onda svakako odgovorni za pojavu testova ličnosti koji su spomenuti na početku. Radi se o jednom banalnom bućkurišu svega i svačega. Za potrebe ovog teksta, pratila sam nekoliko dana samo testove koji su dolazili do mene i bilježila ih, bez da sam ih sama tražila, jer za tim nije bilo potrebe. U tom periodu sam saznala sljedeće:
šta dan rođenja govori o meni, te da se subotom rađaju čudaci,
šta moja visina kaže o meni,
koje skriveno značenje krije moj kućni broj,
šta dužina mojih prstiju govori o meni,
šta o meni govori boja mojih očiju, a
šta vrijeme mog rođenja, itd. Iz prostog uvida u naslove se identifikuju astrologija, frenologija i feng shui kao izvori inspiracije za sastavljače testova. Naročito su česte varijante horoskopa koje se fokusiraju na određenu karakteristiku koju u određenoj mjeri posjeduju horoskopski znaci, pa saznajemo kakav svako od njih preferira seks, ili koja turistička destinacija im najviše paše. Ponekad se pojavi i originalan test i zadivi kreativnošću, kao što je mene npr. zadivio
test koji je spojio horoskop i slavensku mitologiju, koliko god komično bilo ono što se naziva ‘srpskim horoskopom’. Posebna subkategorija testova su oni koji više liče na prave psiho testove sposobnosti i ličnosti u kojima se može saznati
kakvi smo u očima drugih,
koje su skrivene tajne naše ličnosti,
da li spadamo u 2% ljudi koju mogu riješiti zagonetku, ili
da li privlačimo ili odbijamo sreću od sebe. Smatram da ovi zadnji testovi mogu biti opasni u određenoj mjeri, naročito za mlađu i osjetljiviju populaciju, jer se navodno zasnivaju na znanstvenom autoritetu. Nije mi teško zamisliti osobu koja rezultat takvog jednog testa usvaja kao istinu o sebi ili nekoj karakteristici svoje ličnosti, što opet može rezultirati terapijom u nekoj kasnijoj životnoj fazi zbog neusklađenosti realne i izmišljene slike o sebi.
Ne treba uopće sumnjati da će broj ovih testova samo rasti i da će u tom umnožavanju oni postojati sve kreativniji ili banalniji, zato što odgovaraju suštinskoj ljudskoj potrebi za samotumačenjem i otkrivanjem misterija sopstvenog ja.
